"JANKO POLIĆ KAMOV U POVIJESTIMA I PREGLEDIMA HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI"

Odveć radikalan u životnim stavovima te poimanju naravi i uloge književnosti, Janko Polić Kamov, pjesnik, pripovjedač, romanopisac i dramatičar, nesumnjivo je predstavljao svojevrstan otklon od glavne modernističke struje kojoj su pripadali njegovi istaknutiji literarni suvremenici. Premda su i prije Kamovljeve pojave bile uočljive stanovite naznake tendencija koje će se u potpunosti afirmirati tek u drugom desetljeću dvadesetog stoljeća, Kamov je, uistinu, bio svojevrsna preteča hrvatske književne avangarde. Štoviše, moglo bi se ustvrditi da je upravo on bio njezin začetnik. Javivši se u književnosti četirima djelima objavljenim 1907. godine (Psovka, Ištipana hartija, Tragedija mozgova, Na rođenoj grudi), Kamov je, do kraja svog kratkog života, objavio (doduše, uz nezanemariv broj feljtona, eseja i članaka) tek nekoliko kraćih proznih uradaka. Kamov je dugo vremena bio periferna pojava u hrvatskoj književnosti. Njegova sabrana djela, zaslugom Dragutina Tadijanovića, objavljena su gotovo pola stoljeća nakon njegove smrti. Sve do tada ispravna i potpuna evaluacija njegovih djela nije bila moguća. Od pedesetih godina naovamo, nebrojeni su radovi posvećeni djelima Janka Polića Kamova. Premda njegov doprinos hrvatskoj književnosti još uvijek nije dovoljno naglašen, gotovo je nemoguće i zamisliti njegov izostanak u bilo kojem recentnijem pregledu ili povijesti hrvatske književnosti.Too radical in his attitude towards life and apprehension of nature and role of literature, Janko Polić Kamov, a poet, short story writer, novelist and playwright, undoubtedly represented an abberation from the main modernist stream that his more eminent literary contemporaries belonged to. Although signs of tendencies which will not be completely established before the second decade of the 20th century were visible even before Kamov's appearance, Kamov was really a specific predecessor of Croatian literary avant-garde. What is more, it may be asserted that this very artist was its creator. Having appeared in literature by his four works published in 1907 (Psovka, Ištipana hartija, Tragedija mozgova, Na rođenoj grudi), Kamov was a peripheral phenomenon in Croatian literature for a long time. His complete works, thanks to Dragutin Tadijanović, were published almost half a century after his death. Until then, a correct and complete evaluation of his works was not possible. From 1950ies on, innumerable writings have been dedicated to works of Janko Polić Kamov. Although his contribution to Croatian literature has not been emphasized enough so far, it is almost impossible to imagine him omitted in any recent survey or history of the Croatian literature